Beschreibung
POVRATAK U DJETINJSTVO
Već u svojoj prvoj knjizi, zbirci stihova “Otrgnuta grana” (“Bosanska riječ”, Sarajevo, 1996.), Ljubica Perkman je urezala staze svoje literarne
vokacije, koje vode do njenog zavičaja u Bosni i Hercegovini, do brežuljaka i padina kraj njene rijeke, Vrbanje, i zaselaka kraj Čelinca, i koje je, zapravo, nostalgično vraćaju u godine djetinjstva. I dok “vjetar nosi miris cvjetova i sijena”, i dok “pokošeno polje ko na dlanu blista”, u oku joj “titra uspomena”, vraćajući je, kako napisa u pjesmi “Povratak u djetinjstvo”, “u dane mog djetinjstva čista”.
I u narednim knjigama pjesama Ljubice Perkman – “Kraju ljeta” (“Bosanska riječ”, Sarajevo, 1998.) i “Mostu ljubavi” (“Bosanska riječ”, Sarajevo, 2001.) – živo su prisutne teme rodnog kraja, djetinjstva uz brižnu majku, odlazaka u tuđinu – trbuhom za kruhom, traženja svoje srećnije zvijezde i svoga komadića neba, mostova prijateljstva i suživota, i čežnje da se bar ponekad dođe na obale rijeke djetinjstva, na kojima je svoju rasutu djecu, kao otrgnute grane, majka još uvijek čekala, kao što svakog proljeća drveće čeka da se ponovo okiti beharom. Te čežnje, rasute po bjelini papira, tog osluškivanja davnih žubora voljene rijeke, i tog majčinog glasa iz djetinjstva, prepuna je i nova knjiga ove autorice – ovog puta to je prozni prvenac, zbirka priča “Rijeka djetinjstva”, u kojoj se slike zavičaja, majke, oca, sestara i braće, ovčica, zimskih priča, dječijih igara i nestašluka, prepliću u jedinstveni mozaik oživljenog djetinjstva. U tom djetinjstvu, siromašnom materijalnim dobrima, ali bogatom ljubavlju, jednostavnošću i iskrenošću, i stariji, i djeca, i životinje, i čudaci, i priroda, pretapaju se u jedinstvenu sliku života u kojem i male stvari, kao što su lutka od krpa, majčina stara haljina, igra u snijegu, spavanje na dvorištu pod zvjezdanim nebom, jurnjava za mačkom koji voli kajmak, put do škole, preska kanje ograda i kupanje u rijeci Vrbanji – postaju, zapravo, velike, dostojne sjećanja i literarne nadgradnje. Djetinjstvo je velika, nepresušna literarna tema. Što smo stariji, i što se od njega više udaljavamo, ono nam postaje sve bliže, sve jasnije. Otvaraju se njegove slike, titraju njegovi zvukovi, pa vidimo i čujemo ono što bismo željeli, ono što se samo slutilo ili pritajeno čekalo da postane riječ koja novu riječ traži. I zato, čitajući ove priče, ove crtice i zapisnice, vraćamo se i u vlastito djetinjstvo, tražeći njegove slike u mozaiku. I sam ilustrator ove knjige, Ozren Pavlović, oživio je u sjećanjima godine svoga djetinjstva, provedene na istim proplancima i obalama. “Osjećam kako se sa sjetom prisjećate tih nezaboravnih dana djetinjstva i svih tih zaista prekrasnih predjela, a posebno Vrbanje koja je ko biserna nit vijugala kroz tu pitominu…”, napisao je u pismu autorici ovaj likovni umjetnik. “Rijeka djetinjstva… Opisujući je, probudili ste i moje sjećanje na te godine koje provedoh pored nje, bistre i studene a iz ruke pitke… Da ovaj tekst ne stiže u moje ruke, sva bi ova sjećanja ostala možda zatomljena i potisnuta pod bremenom svakojakih briga…” U pričama i prisjećanjima Ljubice Perkman ima, zaista, neke dobroćudnosti i sjete, neke jednostavnosti i neposrednosti. Doživljavamo ih i kao dnevnik nekog djetinjstva, davnog ali nezaboravnog. “Ljubica Perkman piše jasno, čisto i jednostavno, pristupačno svim ljudima”, zapisao je pjesnik i izdavač Ivica Vanja Rorić. “Ljubica Perkman ima dvije domovine, Bosnu i Njemačku, i to je njena velika pjesnička prednost. U Bosni se rodila i odrasla, u Njemačkoj živi i radi. I jednoj i drugoj posvetila je dio svog života… Njen let između ova dva svijeta, oba njena, njedri jednostavnu i poštenu poeziju, nesklonu nepotrebnim književnim ukrasima koji skrivaju i zamagljuju suštinu.” U priči “Šapat vrbe” je, u stvari, šapat vječnog djetinjstva. Njegov glas koji nas prati i koji najjasnije čujemo onda kad nam je i najteže.
I. Bekrić
- Gebundene Ausgabe: 90 Seiten
- Verlag: Bosnisches Wort, 2008
- Sprache: Serbisch/Kroatisch
